NOTE: due to the sarcastic nature of this mixed genre drama (horror, psychological thriller, social issues, quarantine …) I need a translator who would translate this play for me, successfully avoiding all the pitfalls of idiom clashes.
https://leilasamarrai.wordpress.com/2019/04/26/klenak/
https://leilasamarrai.wordpress.com/2019/05/16/klenak-scena-5/
https://leilasamarrai.wordpress.com/2019/05/21/klenak-6/
VINKA:
Hajde, Lea da se mentalno zaposliš! Da se razgibaš! Da cepaš, seješ, žanješ i kosiš. I da mi zapališ seno. Ene ti kabel za paljenje, treba da ga uštekaš u osigurač. Da zaiskri belo. Nove novcijate sam kupila. Bez halogena.
LEA: (zuri u prazno)
VINKA: (obleće oko vrata, zagledava ih, opipava i gura štakom. Odjednom, povuče ih snažnim trzajem i dreknu)
Propala guma! Ispao bravi jezik, ispao tebi dabogda! Znala sam! Nisi ih prala ili ih tvoja majka lošim praškom prala! Sad treba Mića i ovo da popravlja, pa da bravu menja, a gde je brava tu je i ključ, treba da primeni sve svoje znanje i veštine na novo zaključavanje kuće, ko Brus Li! Ugrozila si mi sigurnost očevine! Šta ako mi sad u kuču uđu provalnici dok ti tu ležiš zbog psihički’ smetnji usled poreme… mećenog doživljaja realiteta! Znam ja Lea šta je kontuzija, poremećen srčani ritam, čudne ideje i protivpravne luciferske obmane! Ni Sud nit Kovin tu ne pomognu! Ni mojoj kćerki pomogli nisu! Al ta je više volela da se prca s onim njenim francuskim romantičarem nego da se leči! I on, taj njen Saša, baš kao i ti, gonio umetničku karijeru! Misli da je kralj Bohemije, il’ sabrat ono našeg amero – Srbina Mark Tven! Misli da joj je ludara njegova boemska četvrt. O tome sam ja htela tebi uz kafu sve da ispripovdam, ali sad moram da mislim na novu bravu! Zvaću Miću… (okreće telefon)
(dere se) Alo, Mićo! Ma ne, nije niko obio sef, nego je u pitanju brava!… Ma isti kvar kao kod one onomad u versajskom dvorcu, samo manji, onako više po seljački, za Klenak.. jeste. Ispao joj jezik, a ti dođi pa ga uvuci, A onda ovoj maloj da isključiš struju baš kao pre dva dana. Hajde, živ bio… Nego, jel piješ onaj protein od koza nostra surutke.. ma kozje, bog te ubio, znaš da volim da se zezam. Kakve veze ja s mafijom imam. A nekmoli ti. Mora se, Mićo, zdravlje nema alternativu. Evo, Lea, Mića saoseća s tobom, kaže da ti nije lako, jer jedna je majka. Ko ona Maja Zlatogorka, mada je mene Sveta Petka draža. A ta tvoja majka, umislila da je rimska Venera. Ljubav i lepota! More, ako je ona boginja Venera, onda je s Olimpa sišla ka ekstremna desničarka. I zarazna bolest koja pogađa isključivo ljude. A šta si ti zamukla? Jel i tebi otpao jezik k’o u ovu moju bravu?
(gleda je ispitivački) Ubledela sva! Nimalo čudno. Preti ti loša anti stres terapija u Kovinu, kao mojoj kćerki. Al’ vide doktori ko je tu lud. Pogledaju u lik i vide da je sve u redu. Čak i ovi naši. A tek što bi te pregledali u psihijatrijskoj bolnici Engleske. Većih stručnjaka nema.
A u zimu… (prilazi joj sa štakom u ruci) U Kovinu… satrunućeš, poplava te odnela. I tebe i Veneru od Veliki Mokri Lug. Satrunućeš ko cevi im u paviljonu. Sve neifrastrukturno obezbeđeno. A parni kotao kao u paklu. I održava ga bolničar buzdovan. Ludi medicinski brat koji je umislio da je specijalista psihijatrije, a takvim ga i doktori i pacijenti tamo drže. Isti kao onaj iblis na infektologiji. K’o Hektor i Poluks da su. Blizznnnnanncciiiii! I ne zna se ko je doktor, a ko pacijent. Mojoj kćerki su rekli da će provesti tamo čitav život, al me zajebala s povremenim kraćim boravcima kod kuće kad sam od nje batine dobijala. I produžavala tako vizu za napolju, a onaj njen naučio je da uz alkohol spaja dan i noć van ludnice i tako ja osta prebivena (glas joj je stišava do šapata, oči staklasto sjajne)
LEA: (naglo, prokrklja) Moram da idem. (ustaje nesigurno se držeći za rub stola)
VINKA: (trgnula se iz sanjarena) A seno? A nošenje cepanica? Ribanje poda i čišćenje uglja, sagorelo drvo, a ostao ugalj, još treba toksine u stolici da imam i prolive i ja da zaglavim u bolnicu. Nema mrdanja – dok ti ribaš, ja da nadgledam, kontrolišem i usmeravam (udara štakom o pod)Platićeš mi svu očevinu što si mi naugljenisala!
LEA: Moram da vidim… (prekida) Od pola dva do dva. Neću stići, ja… oprostite.
VINKA: Vidi nje molim te, vidi nje molim te. Kakva crna majka! Sva prihvatilišta ja sam zvala samo da znaš! I kad izađe, a ti pričaš kao da će da izađe, gde da legne, gde? Gde? Kakva je debela ima da se podvoji. Jedna će da prilegne na stolicu levo, a druga na stolicu desno. A gde su mi stolice? Gde je česma? (Vinka ciknu) Gde je prozorski okvir? Knjige, fascikli, pravougaoni stolovi? Kupi novi paket poseta! Sima ima veze! Pitaj njega! Novi paket poseta, da ideš kad ti hoćeš, a ne kad treba meni seno da pališ!
LEA: Stidite se, ako možete, hiljadu đavola ste na mene poslali. Nema odgovora, jezik je među stisnutim pesnicama, udarila sam u vašu česmu, je nije je bilo lako slomiti kad Sima popravlja, jer da kažem da joj nisam prišla ne bi vredelo, stoga neka bude da sam slomila… lomila sam je lirski, kao tišina, i čutnja i slutnja i zvuk citre.
(uzima nešto odeće i nesigurno izlazi)
(Vinka se prekrsti)
(Vinka zavitla kutlaču ka njoj dok je bila na izlazu. Udarac o prozorsko staklo)
VINKA: Gde mi je krst! Nikad nema kad ga treba! Moram da lomim svoje. Bolje ja da lomim, nego ti da lomiš mukom stečeno i tuđe! Beskućnici! Ološi! Ono malo očevine što ste imali ste prodali!
LEA: Nisam ništa dirala. Mislim na ključ, bravu, gumu.. šta već (bezvoljno)
(posrće i pada, ali ne gubi svest)
VINKA: Đavle prokleti, još ćeš se u mojoj kući onesvešćivati! U ruke! Cepanicu! U ruke!
(Uzima štaku i udara je po telu. Lea ne reaguje)
VINKA: Uh, moram da sednem. (seda na stolicu)
Šta je mene snašlo od one moje kćerke da kuću izdajem, njoj pare da dam, da budem zaštitnica nepokajanima, s plikom kesom i sefom u kući, zar sam ja džaba brojačica novca u SDK onomad bila. Pakleni otrov da skuvam i da po ovoj prolijem, ma sumpor ta ne bi osetila. Misliš da ja ne znam da si ti svoju kuću prodala? Sve je Simo pitao tvoju tetku. A i moje koza nostre… sve o tebi znaju. Jesi li čula, nesretnice nečastiva? Pa kad svoje nemam, ja tuđe da razbijam. I to za 50 evra! Za 50 evra sam mir svoj prodala, umesto da kao kraljica Eizabeta provodim božiće i početke proletnjih radova, uz ofanzivno oružje da me čuvaju dvorske dame od takih kao što si ti. Đubre!
Kad ovi moji, Čips, Krips i Blods, mafija braća iz Klenka… da da, misliš da sam sama baka, nezaštićena, na to ste računale… kad oni završe s tobom plivaćeš ti na dnu Temze, veličanstvo. Umetnica. Ista kao ove moje onaj njen.Ide kroz Dorćol u crnom odelu ko kroz Monmartr, i svoje poštansko sanduče ima. Tu mu moja kćerka ostavljala erotska pisma. Umesto da ode u doktore ko što sam joj planirala, doktori odoše kod nje! A ovaj njen što je umetnik… taj.. Bodler! On ovako.. (pravi pokrete rukom) skine šešir… (baba se nakašlja i poče da se dere)
Ja bi mu na glavu uštirkani čaršaf, pa bi sve viknula: Duh, ide duh (baba se smeje)Povampiren pre Savanovića! A ova moja kćerka mu onu stvar bože me prosti od glogovog kolca ne bi razlikovala. Ostaviću ja njoj kuću. Oču, i njoj i onom mom sinu što je još gori od nje koga je oženio, a u zdravstvu radi: isčupaću im i krov i zid instalacije. Ako ne ja, a onda Perun. U sudskome odelu. A ti kad se vratiš od mame,nema struje, nema vode. Ne zvala se ja Elizab.. ovaj Vinka. Umire mi mama. Žrtvuj joj mačku za oporavak i ukleši u moju sjebanu česmu znak munje, sunce li ti spalim. E ovo, Lea, sa česmom me je stvarno iznerviralo. I sa tvojom prodajom kuće. Ma ja sam kriva. Trebalo je da znam da žena koja pri useljavanju ne donosi svoju vlastitu posteljinu… da njoj nešto fali. A šta tebe fali? Mrzi te da ideš busom, pa da ti hitna dođe i odveze te ko Vindzori imperatores što kontrolišu svet, da se k’o markiza od Vilingdona pridružiš mami na infenktivno! Zato se onesvešćuješ? Ne umeš ti da se foliraš ko mama. Nemaš ti ko ona scenskih veština. Kad o glumi budeš znala makar upola koliko ja o izolaciji poorišnog potkrovlja, pravac Oksford pa da te shvatim četvrt ozbiljno ko mamu. Ono čudo majka jednom rađa.
(ustaje)
Kakva volja! Kakva motivacija! Kakav pozorišni trijumvirat u toj ženi! Nije lako Vinku zajebati, ali ona je vala uspela. Koliko podteksta, koliko skrivenih značenja u samo jednoj laži u vezi računa za struju (Vinka zamišljeno)
(pogleda u Leu)
Ajd da ti poverujem da je to zato što nisi jela od osmog. Danas je petnaesti. Ne vidim pogled ko u gladnih zverova, ali rekoše doktori da i ti imaš taj grip. Ali i da nemaš pare ni za lek. I išla do mame svaki dan da bi onaj kreten (pričah ti o njemu!) provirio kroz vrata i rekao da l je živa, dal mrtva, držiš majku ko hamajliju il vešala protiv stravu ko zub od vepra i vuka. Dobićeš sendvič, ali tek kad mi popališ ono seno. Kao i ostali radnici. Zar ne znaš kako se to kod Vindzora radi? A i bogme postalo trend svugde po svetu. Pa i kod nas.
(izlazi)
(vraća se sa sendvičem)
Hajd preuzvišena pali seno pa jedi sendvić da ne bude sve svršeno. Nisam ja zla žena, Lea. I novac, ako ga imaš, mogu ne samo da ti ga izbrojim, nego i da ga pričuvam. Za petnaest minuta da sam te videla s cepanicom u ruci. Kad sve to završiš ima da mi zahvališ. Umesto da dižeš oni glupi tegovi, bićeš ti i bez njih čelična dama u vojsci Srbije.
(Vinka izlazi)
(Lea se baca na sendvič)
Like this:
Like Loading...