Borba demona u Semiramidinim vrtovima – dodatak priči “Lek za dušu”, Avanture Boris K.


DODATAK:

 

Boris K. I Primarijus shvatiše da imaju mnogo toga zajedničkog, mnogo više nego što su mogli da pretpostave.

Boris mu ispripoveda san o tome kako je hodao u sumrak vremena, poluslep, polunag i ponižen, među veličanstvenim ruševinama i razvalinama, izgubljen u maglovitom vremenu legendi i bajki, koračajući po pepelu ponosnog naroda, civilizacije koja je cvetala mnogo pre Atlantide, a iznad njega, ranjenog u poslednjoj bici za ljudski rod okrvavljen mesec, na šta psihijatar ciknu i reče da je imao isti san i da je u njegovom snu nebo pójelo krvav mesec,  na šta se Boris silno iznenadi i upita ga da li je on bio taj moćan i ponosan kralj koga je na putu sreo i koji je sa zlobom u oku rekao: Borise, to sam bio ja, i potres silnih na Zemlji izazvah, sve se pomrači, vojska moja gradiće Slavne gradove dok loza tvoja umire, međ mračnim silama, poluslepa, zemljovidima će se teturati, sve dok jednog dana ne pronađe Zaboravljene otoke…

“Da, da, Borise, sećaš  li se kako su se sukobile naše silne vojske! Bojna polja behu osvetljena vatrama bogova koji na tvoje vojnije poslaše munje, besmrtnike i prve žene vojskovođe feministkinje u istoriji koja je kopljem projahala i uništila vaš kamp na Araratu, uz blagoslov nefilima Samaela…”

“Dosta, dosta! Bilo je teško, krvavo, nemilosrdno! Uz jak vapaj se probudih, zrikav bejah jedno pola dana, veoma pogođen porazom koji san doživeo.”

Borisov jauk impresionira psohijatra:

“Nije trebalo da to shvatiš tako lično.  Nije da san stekao kakve zasluge, naprotiv, stalno pobeđivanje mi onemogućava da se svojih demona rešim, te nastojim da nađem protivnika čiji demoni mogu da se mere s mojim, koji kušaju mog brata po nevolji na isti način, a takvog dosad ne nađoh, da se s mojim košmarima meri, niti to znači da sebe smatram pobednikom, a tebe gubitnikom jer si nikakav strateg, što u životu, kako u snu loše procenjuješ svoje protivnike, što te čini beskorisnim.  Što ti pobih sve generale, podrih savez, presekoh ti sav put i odnesoh pobedu, ne treba da budeš ozlojeđen zbog snolike, simboličke dominacije, MOJE dominacije, Borise K. Obično pobeđujem u snovima. Ali, za problema koji želiš da rešiš, dobar psihoterapeutski pristup bi bio da, pa makar i u snu, uspeš MENE da pobediš, nekog ko je tebi sličan, ko te razume, prihvata i ne osuđuje, te san dobra tvoga radi spreman i da te pustim i dostojanstveno izgubim bitku”

Boris K. ga ogorčeno pogleda.

“Ne boj se Borise K. Nikome Lučijana nije gorela do zore. Zaklinjem ti se da nijedan demon neće u tvojoj glavi ostati ovu noć, a onaj koji ostane, neka ga snađu sva zla, pa makar te pustio da izvojevaš pobedu, bilo u životu ili u snovima, pa makar jednom da ne budeš običan luzer.”

Kako to izgovori doktor se strese, izmučenog lika zapalivši Lučijanu.

“Po MOJOJ revolucionarnoj metodi,  treba da zaspemo u isto vreme. Onda će doći do velike borbe demona iz naših snova. Shvati to kao konačni obračun, apokalipsu, ragnarok, revanš…  Demoni će se ubijati međusobno a mi ćemo se obojica probuditi i normalno nastaviti s životima jer će nas demoni ostaviti na miru i ostati u nekoj zemlji nedođiji. Al’ tu postoji rizik, Borise. Po novoj metodi, velika bitka demona iz naših snova se mora okončati pre negó Lučijana izgori do kraja.  Ako se dogodi da se jedan od nas zaglavi u snu kao u živom blatu, može se dogoditi da se telo probudi, a mozak ostane paralizovan i duša osuđena da luta u zemlji Nedođiji.

“A ako ipak pobedim, a da me ne pustiš?”

“To je nemoguće, Borise K. Suviše sam bodar za tebe tako bezvoljnog, a u svakom od snova koje smo podelili sam te pobedio, što je i logično kad imaš posla sa nadmoćnim protivnikom”

“No, ipak, ako bih pobedio!”, tvrdoglavo će Boris K, ali Primarijus je već palio Lučijanu skupocenim upaljačem i kako je zapali, tako sobu obasja razarajuća svetlost koja bi rasparčala postapokaliptičnu nebesku tamu, krvav mesec nakon upokojenog sunca.

Borisu u glavi eksplodira hiljadu sunaca, čvrsto stisnu kapke, svetlost je pretila da mu pokida žile po telu, razbuktavajući se, prskajući okolo, dok je Primarijus, grobnim glasom pevušio: “Gori gori moja Lučijana”

Tad Boris K. i Primarijus upadoše u trans.

download (1)

I vide Boris K. ispred sebe vinovnika svog poslednjeg poraza kojim se doktor samouvereno hvalio, naglašavajući svoju dobit.
Boris K. shvati da se nalazi u udaljenom predelu, na vrhu vulkanske kupe prekrivene snegom, u ruci drži blok I drvene bojice I crta nešto ispod praznog I neosvetljenog neba, a  k njemu juriša obezglavljena osvajačka vojska spremna da ga zasuje kišom strela, kad li Boris spazi da se protivnik  nalazi na građevini od cigli i kamena stepenastog oblika, s terasama I dubokim bunarima. Na terasama su bile posađene egzotične biljke. Tad, iz rajskog vrta, Boris začu baršunasti ženski glas koji ga je pozivao: “U ovom čoveku vidim dubok potencijal za navodnjavanje mojih vrtova. Umetnik je, ratuje bez oružja, odoleva budističkim mirom našoj goloj sili I mračnoj moći- Borise K. treba mi čovek od poverenja da pumpama podiže vodu na potrebnu visinu, kao I da održava moj veštački bazen. Čitava večnost urla da boljeg majstora za navodnjavanje nema, te da si inventor raznolikih automatskih uređaja za zalivanje. Zakorači mojim stepenastim poljima,  jer nudim ti dobro plaćen posao u večnosti, Borise K. Konačno da mi onaj samodopadni šrink dovede pravog majstora za navodnjavanje, a ne kao onaj poslednji koji  je zaboravio da isključi vodu i pre negó što je počeo da radi, još mene, Semiramis, božicu, rođenom majkom zove!”

Tad još reče Semiramis:

“Nekoliko puta sam mu izvojevala pobedu, ovde u potmuloj praznini beskraja, Borise K,  u nadi da će mi dovesti majstora, jer moja polja su patila, dok se on busao u grudi govoreći da sposobnijeg generala od njega nema, a da ga ja, samoproklamovana vladarka pustih polja, sputavam. Tome je došao kraj.  Borise K. pusti svoje avetinje kod mene, da ih ja primim i s njima se izborim”

Kad to Boris ču, on nacrta avetinje:  ružičastog rakuna s trupom u raspadanju bez gornje vilice koji mu je svakog prvog u mesecu dolazio u snu na vrata sna I govorio: To sam ja, vlasnik tvoga stana, o Borise, daj mi moju kiriju I račune za komunalije oder aus!, te raznolike vampire, šalterske službenice i druge sile tame koji načine video snimak kadgod se u snu Boris usudi da se zaustavi na beskonačnim spiralnim stepenicama dok ka njemu rukama grabe građani Fenomenije oboleli od Mandela efekta – tad bi obično Boris K snažno zakukao lica zarivenog u jastuk, ne zaboravivši i Frau Suzi koja ga gola juri ulicama s toksičnom gljivom između nogu u obliku falusa i sa smrdljivom travom umesto kose, vrišteći: “Vreme ti je za školu, Borise”, dok on znojav i u velikoj strepnji odgovara: “Još samo pet minuta majko”, širom otvorenih očiju i još mnogo toga dopisa, nažvrlja, nadrlja, se te tako oslobodi muke i velike bede koja mu je stisla postojanje.

Semiramis shvati da je Borisov mozak dosta čudan, te nije želela da pređe u Borisov mozak kao što je bila planirala, već, želeći da se bori na domaćem terenu, shvati da su Borisovi demoni i avetinje mnogo hrabrije od Primarijusovih,  s kojima je još od ranije bila u zavadi,  te ohrabri Borisa da uzme deo njene vlastite vojske, prihvati izazov i pređe u psihijatrov mozak, ali Boris odbi, uz obrazloženje da će to učiniti, no da želi da sastavi vlastitu vojsku. Na to se Semiramis još većma oduševi i priznade:

“I sama imam noćne more, Borise K.”

Tad joj Boris K. priđe, a lepotica, plod grešne ljubavi, a u Aramejaca znana kao Herkul u  suknji l koja je zavela jednog od njihovih sinova, poznata po provokativnom stilu oblačenja kojim je nadmašila sve svoje antičke vršnjakinje, prisno mu šapnu na uho:

“Sad zadaj strah svojim jurišnim pokličem, o Borise K, baštovane moj, I osveti se na mnoga ponižavanja koja ti je Primarijus naneo. Uostalom, sve ovo krvoproliće bila  je njegova ideja, da muči duhove pod zemljom I nebom, tuđe zasluge preuzevši da bi bio i ostao nenadmašan u bitci koju osim duhova pod zemljom i nebom ne može dobiti niti jedan smrtnik. Imaš sad moju zaštitu. Kao moj majstor za navodnjavanje vavilonskih polja, od sad ćeš sanjati komedije u pozorišnoj izvedbi, dok sediš na prilazu vrtu, što na teatar liči, naslonjen na drveće kakvog u Edenu nema”, na šta se Boris osmehnu, zavrnu rukave I dade se na posao čišćenja bazena u Babilonu.

Kako to izreče, Semiramis se pretvori u golubicu i nestade, a Boris K.probudi, osvežen, ostavljajući psihijatra da se juri s avetinjama u snovima.

 

 

 

 

 

Advertisements

Hunchbacks, butcher clowns, villains!


Hunchbacks
With a cloud on their back
Butcher clowns
Villains
Regana’s daughters
Who hate my day
And all my mornings
Born from the wound
Of glistening narcissuses
Litter of Lucrecia
You exchanged venoms
Compressed into pitchers
In grinds sweetly
To stain the knife
With ancient cause
It is the artist osculating
He butchered the night
Of silence
And hush
But I will further hear
The eternal echo of my death.

Besplatno preuzmite pdf knjige “Avanture Borisa K.” na linku…


S obzirom na to da se izdavac dobrano pobrinuo da se moja knjiga ne moze pronaci u knjizarama, izuzev u knjizari “Beopolis” kod Doma Omladine u Beogradu, odlucila sam da mnogima koji su mi licno izrazili zelju da procitaju Borisa K. ali naprosto nisu znali kako da dodju do knjige, kao i svima onima koji su zainteresovani da je procitaju, omogucim da besplatno preuzmu pdf knjige “Avanture Borisa K” na linku
http://serbianforum.org/threads/leila-samarrai.767072/

boris - Copy

Leila Samarrai: A good author is he who isn’t afraid to speak his mind


Leila Samarrai: A good author is he who isn’t afraid to speak his mind

Interviewed by Tamara Lujak for the online magazine Afirmator.

My interview for the online magazine Afirmator (in Serbian)

A master of the short story form, Leila Samarrai is a published award-winning author. She loves writing, stating that literature is her life, she dreams of having her own manager, like American authors do. Inspired by the Pythons, Charlie Chaplin, as well as everyday events in Serbia, she writes brief, jocular, satirical short stories, filled with anger and bitterness of relief. Delve for a moment into this world of hers.

 

What is the author’s mission?

LS: His mission is to be a good writer and that’s about it. I think this was the main thesis of Joseph Brodsky.

 

Why do you write?

LS: I write out of pleasure, and because I think I have something to say.

1438000176444771

Where do you get your ideas from?

LS: It’s simple, I bang my hand against the table, a genie appears from the magic lamp, bows and says “What’ll ya have, oh Magistra Ludi?!” I then make a wish that gets instantly fulfilled.

 

What makes good poetry or art and how would you define the craft of the poets?

LS: Art is a game. Poetry as well. At the end of the day, you either know how to play it or not…

 

What, according to you, is a good author?

LS: A good author is he who isn’t afraid to speak his mind; he who dictates the art of the verse. A scribbler who merely keeps quiet and enjoys being lauded is nothing but a reader with nothing of importance to do. He whose written word trickles from his wounds into the world and onto paper is not afraid to both praise and criticize, this is what he strives towards.

 

What is literature and the purpose of art to you?

LS: Survival of the human species.

 

How did you come to the idea of publishing Boris K. (Everest Media, Belgrade, 2013)?

LS: In the age of absurd events in Serbia, which clash common sense, it wasn’t all that difficult to be inspired, to write an absurd satire in the manner of Monty Python, or even Chaplin or a science fiction space-time traveler, which would reflect reality in the mirror of old woman Valentine. Pythonesque burlesques interspersed with a Kafkaesque atmosphere reflected in the name of the titular hero are merely some of the references that build up the overall feel of the novel. Why Kafkaesque? Because Boris K. is, even with all of his Johnny Bravo capabilities, merely a regular, tiny man in a sophisticated cog of the system which makes mincemeat of the sophisticated, but grinds it well. The Johnny Bravo effect, the muscles of the superhero are but a part of this comedy of the absurd, because the hyperboles I like utilizing, sometimes to their upper limits in order to strengthen the absurd and highlight it in the process, are but one piece of the comedy and that comedy, so to speak, gets more comical.

1438000219778100

At International Belgrade Book Fair, with Zoran Stefanovic, the reviewer of my book “The Adventures Of Boris K”

https://en.wikipedia.org/wiki/Zoran_Stefanovi%C4%87

How did Boris K. come about?

LS: First of all, if we don’t take into account the scientific theories of existence of parallel universes, in the present day Serbia as it is, unfortunately, we can notice that in order to merely survive the people need to live in some sort of personal universe, to be ‘deluded’, as the British would say. Those with more creativity can craft up to five-six roles… Don’t many of the Munchausens find refuge in their own lies? Still, Boris K. moves through worlds of alternative history and his fate is resolved in a satirical science fiction novel which is in the process of creation, and all of this close to the encounter with the aliens of civilization number 5. But more on this some other time…

nez5956

Can we expect a sequel to Boris K.’s adventures?

LS: As someone who feels at home with long form writing, I admit that would be rather easy work were it not extremely difficult to someone whom struggles with rationality, mathematical focus and dramatic precision, but let’s say it takes time for the plot to come together, the answer is as follows: you can, the ideas are everywhere (I agree with Plato on this one), maybe not as soon as I would want them to. Boris K. is not just a short story, he is an omnipresent avatar and a portrait of an undisciplined, yet witty cosmopolitan man. And he demands only the best of plots, a beginning, plot points, my favorite peripety and a witty resolution with hints of bitter irony aimed at the society around us.

 

What are you working on at the moment?

LS: Like a sculptor I chisel away at a novel made of tangled tales waging wars for each individual sentence. This work does not demand precision in the sense of a well-rounded plot, it is fantasy in and of itself, a fantasy where the awoken sleepwalk. The novel fits my narrative sensibilities which focus both on the plot and the character nuances and has the attributes of magical realism, therefore I’m good at it and enjoy working on it. I hope to leave a footstep in the snow with it somewhere in the distant north, where the plot is happening…for the future storytellers of the same genre (magical fantasy).  Officially this genre does not exist, or rather is not named as such. There is magical realism, but this is a work of magical fantasy.

1560258854218902

Any advice for upcoming authors?

LS: Don’t walk the same track as others. Break patterns and remember that Kafka was extremely insecure. He considered himself a bad author, which he masked with hysterical laughter (a sort of compensation for shame) whenever his friends were talking him into reading his works aloud. Also, he wrote them late at night. This is not the type of advice you should heed if you’re an early bird.